Damien
Dobro znana faca
- Tu od
- 30 Ožu 2011
- Postova
- 202
Na temu me inspirisao Mr. Colin Turner, tj.ponovno prelistavanje njegove knjige „ Rodjeni za uspeh“, jedine knjige s „how to improve yourself“ tematikom za koju sam našao mesto u svom radnom prostoru
(Najviše zbog toga što sam čitajući je imao utisak da je neko zavirio u moje misli, izvukao moju životnu filozofiju, a onda je razložio na način na koji ja to verovatno ne bih mogao ). Knjigu vam preporučujem, ako ni za šta drugo onda bar za povremeni moral boost. Za temu ne znam da li će ikome koristiti (nadam se da hoće), ali u svakom slučaju mi je drago da sam oborio lični rekord u dužini posta.
Moć ljudskog uma – presek genijalnosti
Par činjenica:
Da li ste znali da se u ljudskom mozgu nalazi preko 10 milijardi nervnih stanica rasporedjenih po odredjenim obrascima, i da se u svakom pojedinom trenutku u njima odvija izmedju 100 000 i 1 000 000 hemijskih reakcija? Znate li da je vaš mozak u stanju da primi 10 novih činjenica svake sekunde, i da je prema okvirnim procenama u stanju čuvati količinu podataka jednaku stotini triliona reči?Autor knjige u kojoj sam našao ove podatke radi boljeg razumevanja ovih fantastičnih performansi navodi i sledeće poredjenje:
Računar koji bi 100 godina konstantno radio brzinom od 400 kalkulacija u sekundi, postigao bi samo onoliko koliko vaš mozak može da obavi za jedan minut.
Potpuno je nezamislivo da je nešto toliko moćno poput ljudskog mozga stvoreno samo da bi izvršavalo telesne funkcije.Pomislite samo na: putovanje u svemir, GPS sisteme, kompjutere, internet, atomsku energiju i na sva ostala genijalna ostvarenja... Sve ih povezuje jedna stvar – delo su ljudskog uma. Govorimo o neverovatno moćnom orudju neogranicenog potencijala, koje na putu ka punom iskorišćenju svojih resursa može imati samo jednu prepreku – Vas .
Reverzibilne akcije - ili - Šta nas sprečava:
Vekovima se govori o tome da je naš um deo većeg , kolektivnog uma, kolektivnog nesvesnog ili kako god se on zvao. Objavljene su mnoge teorije koje podupiru ovu tezu, gotovo da je i dokazuju, ali cak iako zanemarimo ideju pripadnosti ovakvom sistemu, ostaje činjenica da je naš um sam po sebi svojevrstan sistem.
Ono što je zajedničko za sve sisteme( hemijske, ekološke, ili bilo koje druge) je njihova težnja da ostanu u stanju ravnoteže. Ni naš um nije drugačiji.
Godinama je programiran na odredjeni način, pokupivši odredjene navike, roditeljske lekcije kao i one iz okruzenja, uverenja i principe na kojim se razvio i sad ih samo održava i nadogradjuje. Svaku akciju koja preti promenom njegovog načina funkcionisanja doživljava kao pretnju za izbacivanje iz ravnoteže i automatski šalje povratni impuls, reakciju koja treba da poništi njeno dejstvo. Te povratne reakcije, negacije, dolaze u različitim oblicima u zavisnosti od načina na koji se naša podsvest igra s nama, ali fokusirajmo se na dve najrazornije: Nazovimo ih:
1.Odlaganje i
2.„Ja to ne mogu“ sindrom
1. Odlaganje:
Koliko puta ste bili u situaciji da kad trebate uraditi nešto produktivno odlučite da to ostavite za kasnije, nekad čekajući poslednji trenutak, a u nekim slučajevima vam i taj poslednji trenutak promakne a da niste uradili to što ste zamislili.
Ovo je najgori oblik negacije, zato što često nismo u stanju da ga prepoznamo. Podsvest nam nikad neće poslati misao u obliku „neću to da uradim“, nego „uradiću to kasnije“ ili „uradiću to kad budem imao više volje, sad sam umoran“, „uradiću to sutra“ i td. Dakle, potpuno vam je jasno da to nešto morate, ili trebate uraditi, a ipak zatičete sebe kako delovanje odlažete iz dana u dan, sve dok više nema prostora za odlaganje , a u nekim slučajevima i zakasnite ili jednostavno izgubite volju i odustanete (a da niste ni počeli).
Primera je bezbroj, mogao bih da ih nabrajam i iz ličnog iskustva, opisujući iznenadne napade osećaja umora kad pomislim na pisanje seminarskog ili spremanje ispita, neodoljivu želju da posao odložim za sutra, i td.
Ono što treba uraditi je prepoznati odlaganje kao izuzetno štetnu, ako ne i najštetniju naviku, naučiti kako je kontrolisati ili još bolje – potpuno neutralisati (o tome malo kasnije).
2. „Ja to ne mogu“ sindrom:
Ova negacija je malo manje zavijena poruka naše podsvesti, uz to i izuzetno štetna i netačna. Ne znam ni sam koliko sam puta čuo ovaj izgovor, koji navodi ljude da odustanu pre nego sto su uopšte i počeli, ili eventualno posle prvog-drugog neuspelog pokušaja.
Ljudi (tj. njihova podsvest, da budemo dosledni), često sami pred sebe postavljaju ovaj besmisleni pokušaj opravdanja, ne bi li sakrili nedostatak volje da uloze napor.
Pokušajte da se setite koliko puta ste kao dete pali dok ste pokušavali da naučite da vozite bicikl. Tad niste rekli: „ja to ne mogu“, pokušavali ste ponovo i ponovo, sve dok niste naučili. Istu stvar ste verovatno dozivljavali i u školi, na matematici, svaki put kad ste sreli potpuno novu oblast. Na prvom času vam verovatno ništa nije bilo jasno, ali niste odustali – posle par časova, vežbanja i uhodavanja, savladali ste lekciju. Pomislite na bilo koji uspeh koji ste ostvarili – gotovo za svaki ste morali da uložite odredjeni napor, manji ili veći. Nekad vam se verovatno učinilo da nećete uspeti, da vam to sto se traži od vas izgleda nemoguće, ali bili ste uporni i stigli ste do uspeha. Ako u nečemu niste uspeli – znači da niste bili dovoljno uporni, niste se u dovoljnoj meri posvetili tom cilju ili ste odustali pre vremena.
Kao što je Thomas A. Edison rekao:
Mnogo je onih koji ne shvataju koliko su bili blizu uspeha baš pre nego što su odustali.
Dakle, uopšte nije pitanje da li nešto možete ili ne možete da naučite/uradite. Pitanje je da li ste spremni da uložite napor koji je potreban da bi ste to uradili.
Zaboravite na rečenice koje počinju sa : “Ja to ne mogu.“, i zapamtite da vas vaš um, uz odgovarajući podsticaj, može dovesti do neslućenog uspeha.
-O Uspehu-
Potražite svoj uspeh:
Niko vam ne može precizno reći šta treba da vam predstavlja uspeh, jer on nema univerzalnu odredbu. Ono što je za jednu osobu uspeh, za drugu može biti potpuno nebitno. Verovatno najtačnija definicija bi bila: Uspeh je put prema unapred odredjenom cilju. Ali, i ona je tačna samo pod uslovom da sebi postavimo (za nas) prave, dovoljno vredne ciljeve, što nas opet vraća na početak. Ako već imate jasno definisane ciljeve, super. To znači da sve što je preostalo jeste rad na njihovoj realizaciji.
Ako ih nemate, probajte da ih otkrijete. Počnite da razmišljate o njima. Pokušajte da realno sagledate sliku o sebi, da shvatite gde se nalazite i gde želite stići, kakve osobine bi želeli da razvijete a kakve da eliminišete, koje navike vam nedostaju a koje vam smetaju. Otkrijte ko ste i ko želite da postanete, bez toga jednostavno ne možete stići do cilja. Zamislite da ste u automobilu, da ne znate gde se nalazite niti gde ste krenuli. Vozićete se uzalud trošeći gorivo, tumarajući od mesta do mesta, sve dok ne ispraznite rezervoar i ostanete zaglavljeni na sred autoputa, ne znajući ni kuda a ni kako dalje krenuti.
Odredjivanje ciljeva i planiranje uspeha:
Za početak – Zaboravite na druge ljude. Nemojte se porediti sa njima i nemojte dopustiti da vam oni postavljaju ciljeve.Mislite na sebe. Imajte na umu da ste vi zasebna ličnost, da samo vi možete znati šta je za vas dobro i šta možete/želite postići. Nema ničeg lošeg u savetovanju sa nekim, ali možete se savetovati samo oko toga kako ostvariti odredjeni cilj, ali ne i koji cilj sebi postaviti.
Ako niste sigurni šta želite postići, proučavajte sebe. Uzmite papir i olovku i pišite. Napravite listu, ili još bolje dve liste( za kratkoročne i dugoročne ciljeve) i počnite... Pišite sve što vam padne na pamet, bez obzira koliko su vam neki od tih ciljeva nebitni. Kada napravite spisak za koji mislite da je dovoljno obiman, krenite u sistem eliminacije,ali nemojte žuriti. Nadjite one nebitne ciljeve i prešarajte ih, nastavite da redom izbacujete one manje bitne dok vam na spisku ne ostane par najbitnijih ciljeva. Ako niste sasvim sigurni u rezultat, ili ste dobili gomilu novih ideja, ponovite postupak.
Iznenadićete se koliko ćete naučiti o sebi na ovaj način, a kad krenete u realizaciju ciljeva videćete da vam se novi nameću sami po sebi, da vam je sve lakše da razdvojite bitno od nebitnog, i osetićete neverovatno zadovoljstvo kad počnete da svesno od sebe gradite boljeg i uspešnijeg, a samim tim i srećnijeg čoveka.
Planiranje i ostvarivanje ciljeva su zapravo veštine, koje se kao i svaka druga veština vežbom i praksom usavršavaju. U početku će vam možda biti naporno, možda nećete biti baš najspretniji (kao kad ste učili da vozite bicikl), pašće vam na pamet da ih odložite ili ćete u nekom trenutku pomisliti „ja to ne mogu“, ali budite istrajni. Vremenom ćete sasvim usvojiti tu osobinu, i ostvarivanje ciljeva će vam preći u naviku, u deo vaše svakodnevne rutine.
Šta svaki cilj treba da sadrži:
Za početak, svaki cilj, bilo da je kratkoročan ili dugoročan, mora biti jasno definisan. Vaš um mora u potpunosti biti svestan šta je to što tražite od njega. Pretpostavimo da imate problem sa viškom kilograma i želite da dovedete svoju liniju u red. Nepotpuno definisan cilj bi bio: „Hoću da imam lepu figuru“ (ok, i nije baš neki primer, ali će poslužiti
). U ovom slučaju ne možete da krenete da ostvarujete cilj jer ga niste jasno definisali. Lepa figura nije jasan pojam, krajnje je subjektivan i uključuje previše parametara da bi ste mogli da se usresredite na njega i planirate njegovo ostvarenje (da li pod lepom figurom smatrate: manje kilograma, veće mišiće, šira ramena i td.)
Jasan cilj bi bio: „Želim da izgubim 6kg“ - Za razliku od prethodnog, ovaj cilj je precizno odredjen i apsolutno je jasan (ne može se tumačiti drugačije nego onako kako je postavljen).
Pored jasne definicije, svaki cilj mora da ima i planirani rok za ostvarenje. Taj rok bi trebalo da bude što je moguće kraći, kako ne bi ostavljali sebi prostora za odlaganje, ali ne toliko kratak da ga je nemoguće ostvariti u tom periodu. Nisam imao problema s kilogramima pa nzn koliko je potrebno za skidanje celih 6
, ali neka bude npr. mesec dana.
Treća stavka je plan, tj način na koji ćete ovo ostvariti- U ovom slučaju bi to mogla biti odredjena dijeta u kombinaciji sa vežbanjem.
Dakle, pravilno postavljen cilj bi izgledao ovako: Želim da izgubim 6 kg u narednih mesec dana. To ću postići tako što cu se držati (xyz) dijete i vežbati sat vremena dnevno po (xyz) programu.
Ne bi bilo loše da uvedete i neki oblik nagrade za uspešno ostvaren cilj kao dodatni oblik motivacije. Smislite nešto što bi vam predstavljalo zadovoljstvo, i odredite to sebi kao nagradu po završetku cilja. Redovno ažurirajte svoju "to do" listu,
i najbitnije od svega – Verujte u sebe, ne odlažite rad i ne bojte se neuspeha.
Zgrabite uspeh:
Verovali ili ne, u vama se krije moć da ostvarite sve što ste naumili. Vaš pristup je taj koji oblikuje budućnost. Možete se pomiriti sa situacijom u kojoj ste, reći sebi: „ja to nisam u stanju da uradim jer...“, nabrajajući razne izgovore da bi vam bilo lakše, a možete uzeti stvar u svoje ruke, početi raditi na sebi i napredovati ka svojoj zamisli.
Put ka uspehu nije lak, što je uspeh veći to je i put teži, ali nijedna prepreka nije toliko velika da je ne možete preći. Ako ne možete da je preskočite, zaobidjite je, prokopajte je, popnite se na nju, nadjite alternativni put. Ne kaže se bez razloga : Ko hoće nadje način, ko neće nadje izgovor.
I zaista je tako. Ne tražite izgovor pred drugima ni pred samim sobom, ne vadite se na okolnosti.
Bernard Show je rekao:
Ljudi za ono što postanu okrivljuju okolnosti. Ja ne verujem u okolnosti. Ljudi koji uspevaju u ovom svetu jesu oni koji podju u potragu za okolnostima kakve žele, a ako ih ne uspeju naći, sami ih stvore.
I za kraj - nadam se da je neko zaista i stigao do ovde - , par omiljenih citata (jeste da imam osećaj da sam ostao nedorečen, ali i ovako se brinem da niko neće imati volje da čita ovoliki post):
Dr Joyce Brothers:
Uspeh je stanje Uma. Ako želite uspeh, počnite da mislite da ste uspešni.
Ralph Waldo Emerson:
Vera u sebe je prva tajna uspeha.
Marva Collins:
Uspeh ne dolazi ka vama, vi idete ka njemu.
Abraham Lincoln:
Uvek imajte na umu da je vaša čvrsta odluka da uspete važnija od svake druge.
Vincent T. Lombardi:
Razlika između uspešne osobe i drugih ljudi nije nedostatak snage ni znanja, već pre nedostatak volje.
Monty Hall:
U stvari, uspeo sam preko noći. Ali mi je za to bilo potrebno 20 godina.
Jonathan Winters:
Nisam mogao da čekam na uspeh pa sam krenuo napred bez njega.
Moć ljudskog uma – presek genijalnosti
Par činjenica:
Da li ste znali da se u ljudskom mozgu nalazi preko 10 milijardi nervnih stanica rasporedjenih po odredjenim obrascima, i da se u svakom pojedinom trenutku u njima odvija izmedju 100 000 i 1 000 000 hemijskih reakcija? Znate li da je vaš mozak u stanju da primi 10 novih činjenica svake sekunde, i da je prema okvirnim procenama u stanju čuvati količinu podataka jednaku stotini triliona reči?Autor knjige u kojoj sam našao ove podatke radi boljeg razumevanja ovih fantastičnih performansi navodi i sledeće poredjenje:
Računar koji bi 100 godina konstantno radio brzinom od 400 kalkulacija u sekundi, postigao bi samo onoliko koliko vaš mozak može da obavi za jedan minut.
Potpuno je nezamislivo da je nešto toliko moćno poput ljudskog mozga stvoreno samo da bi izvršavalo telesne funkcije.Pomislite samo na: putovanje u svemir, GPS sisteme, kompjutere, internet, atomsku energiju i na sva ostala genijalna ostvarenja... Sve ih povezuje jedna stvar – delo su ljudskog uma. Govorimo o neverovatno moćnom orudju neogranicenog potencijala, koje na putu ka punom iskorišćenju svojih resursa može imati samo jednu prepreku – Vas .
Reverzibilne akcije - ili - Šta nas sprečava:
Vekovima se govori o tome da je naš um deo većeg , kolektivnog uma, kolektivnog nesvesnog ili kako god se on zvao. Objavljene su mnoge teorije koje podupiru ovu tezu, gotovo da je i dokazuju, ali cak iako zanemarimo ideju pripadnosti ovakvom sistemu, ostaje činjenica da je naš um sam po sebi svojevrstan sistem.
Ono što je zajedničko za sve sisteme( hemijske, ekološke, ili bilo koje druge) je njihova težnja da ostanu u stanju ravnoteže. Ni naš um nije drugačiji.
Godinama je programiran na odredjeni način, pokupivši odredjene navike, roditeljske lekcije kao i one iz okruzenja, uverenja i principe na kojim se razvio i sad ih samo održava i nadogradjuje. Svaku akciju koja preti promenom njegovog načina funkcionisanja doživljava kao pretnju za izbacivanje iz ravnoteže i automatski šalje povratni impuls, reakciju koja treba da poništi njeno dejstvo. Te povratne reakcije, negacije, dolaze u različitim oblicima u zavisnosti od načina na koji se naša podsvest igra s nama, ali fokusirajmo se na dve najrazornije: Nazovimo ih:
1.Odlaganje i
2.„Ja to ne mogu“ sindrom
1. Odlaganje:
Koliko puta ste bili u situaciji da kad trebate uraditi nešto produktivno odlučite da to ostavite za kasnije, nekad čekajući poslednji trenutak, a u nekim slučajevima vam i taj poslednji trenutak promakne a da niste uradili to što ste zamislili.
Ovo je najgori oblik negacije, zato što često nismo u stanju da ga prepoznamo. Podsvest nam nikad neće poslati misao u obliku „neću to da uradim“, nego „uradiću to kasnije“ ili „uradiću to kad budem imao više volje, sad sam umoran“, „uradiću to sutra“ i td. Dakle, potpuno vam je jasno da to nešto morate, ili trebate uraditi, a ipak zatičete sebe kako delovanje odlažete iz dana u dan, sve dok više nema prostora za odlaganje , a u nekim slučajevima i zakasnite ili jednostavno izgubite volju i odustanete (a da niste ni počeli).
Primera je bezbroj, mogao bih da ih nabrajam i iz ličnog iskustva, opisujući iznenadne napade osećaja umora kad pomislim na pisanje seminarskog ili spremanje ispita, neodoljivu želju da posao odložim za sutra, i td.
Ono što treba uraditi je prepoznati odlaganje kao izuzetno štetnu, ako ne i najštetniju naviku, naučiti kako je kontrolisati ili još bolje – potpuno neutralisati (o tome malo kasnije).
2. „Ja to ne mogu“ sindrom:
Ova negacija je malo manje zavijena poruka naše podsvesti, uz to i izuzetno štetna i netačna. Ne znam ni sam koliko sam puta čuo ovaj izgovor, koji navodi ljude da odustanu pre nego sto su uopšte i počeli, ili eventualno posle prvog-drugog neuspelog pokušaja.
Ljudi (tj. njihova podsvest, da budemo dosledni), često sami pred sebe postavljaju ovaj besmisleni pokušaj opravdanja, ne bi li sakrili nedostatak volje da uloze napor.
Pokušajte da se setite koliko puta ste kao dete pali dok ste pokušavali da naučite da vozite bicikl. Tad niste rekli: „ja to ne mogu“, pokušavali ste ponovo i ponovo, sve dok niste naučili. Istu stvar ste verovatno dozivljavali i u školi, na matematici, svaki put kad ste sreli potpuno novu oblast. Na prvom času vam verovatno ništa nije bilo jasno, ali niste odustali – posle par časova, vežbanja i uhodavanja, savladali ste lekciju. Pomislite na bilo koji uspeh koji ste ostvarili – gotovo za svaki ste morali da uložite odredjeni napor, manji ili veći. Nekad vam se verovatno učinilo da nećete uspeti, da vam to sto se traži od vas izgleda nemoguće, ali bili ste uporni i stigli ste do uspeha. Ako u nečemu niste uspeli – znači da niste bili dovoljno uporni, niste se u dovoljnoj meri posvetili tom cilju ili ste odustali pre vremena.
Kao što je Thomas A. Edison rekao:
Mnogo je onih koji ne shvataju koliko su bili blizu uspeha baš pre nego što su odustali.
Dakle, uopšte nije pitanje da li nešto možete ili ne možete da naučite/uradite. Pitanje je da li ste spremni da uložite napor koji je potreban da bi ste to uradili.
Zaboravite na rečenice koje počinju sa : “Ja to ne mogu.“, i zapamtite da vas vaš um, uz odgovarajući podsticaj, može dovesti do neslućenog uspeha.
-O Uspehu-
Potražite svoj uspeh:
Niko vam ne može precizno reći šta treba da vam predstavlja uspeh, jer on nema univerzalnu odredbu. Ono što je za jednu osobu uspeh, za drugu može biti potpuno nebitno. Verovatno najtačnija definicija bi bila: Uspeh je put prema unapred odredjenom cilju. Ali, i ona je tačna samo pod uslovom da sebi postavimo (za nas) prave, dovoljno vredne ciljeve, što nas opet vraća na početak. Ako već imate jasno definisane ciljeve, super. To znači da sve što je preostalo jeste rad na njihovoj realizaciji.
Ako ih nemate, probajte da ih otkrijete. Počnite da razmišljate o njima. Pokušajte da realno sagledate sliku o sebi, da shvatite gde se nalazite i gde želite stići, kakve osobine bi želeli da razvijete a kakve da eliminišete, koje navike vam nedostaju a koje vam smetaju. Otkrijte ko ste i ko želite da postanete, bez toga jednostavno ne možete stići do cilja. Zamislite da ste u automobilu, da ne znate gde se nalazite niti gde ste krenuli. Vozićete se uzalud trošeći gorivo, tumarajući od mesta do mesta, sve dok ne ispraznite rezervoar i ostanete zaglavljeni na sred autoputa, ne znajući ni kuda a ni kako dalje krenuti.
Odredjivanje ciljeva i planiranje uspeha:
Za početak – Zaboravite na druge ljude. Nemojte se porediti sa njima i nemojte dopustiti da vam oni postavljaju ciljeve.Mislite na sebe. Imajte na umu da ste vi zasebna ličnost, da samo vi možete znati šta je za vas dobro i šta možete/želite postići. Nema ničeg lošeg u savetovanju sa nekim, ali možete se savetovati samo oko toga kako ostvariti odredjeni cilj, ali ne i koji cilj sebi postaviti.
Ako niste sigurni šta želite postići, proučavajte sebe. Uzmite papir i olovku i pišite. Napravite listu, ili još bolje dve liste( za kratkoročne i dugoročne ciljeve) i počnite... Pišite sve što vam padne na pamet, bez obzira koliko su vam neki od tih ciljeva nebitni. Kada napravite spisak za koji mislite da je dovoljno obiman, krenite u sistem eliminacije,ali nemojte žuriti. Nadjite one nebitne ciljeve i prešarajte ih, nastavite da redom izbacujete one manje bitne dok vam na spisku ne ostane par najbitnijih ciljeva. Ako niste sasvim sigurni u rezultat, ili ste dobili gomilu novih ideja, ponovite postupak.
Iznenadićete se koliko ćete naučiti o sebi na ovaj način, a kad krenete u realizaciju ciljeva videćete da vam se novi nameću sami po sebi, da vam je sve lakše da razdvojite bitno od nebitnog, i osetićete neverovatno zadovoljstvo kad počnete da svesno od sebe gradite boljeg i uspešnijeg, a samim tim i srećnijeg čoveka.
Planiranje i ostvarivanje ciljeva su zapravo veštine, koje se kao i svaka druga veština vežbom i praksom usavršavaju. U početku će vam možda biti naporno, možda nećete biti baš najspretniji (kao kad ste učili da vozite bicikl), pašće vam na pamet da ih odložite ili ćete u nekom trenutku pomisliti „ja to ne mogu“, ali budite istrajni. Vremenom ćete sasvim usvojiti tu osobinu, i ostvarivanje ciljeva će vam preći u naviku, u deo vaše svakodnevne rutine.
Šta svaki cilj treba da sadrži:
Za početak, svaki cilj, bilo da je kratkoročan ili dugoročan, mora biti jasno definisan. Vaš um mora u potpunosti biti svestan šta je to što tražite od njega. Pretpostavimo da imate problem sa viškom kilograma i želite da dovedete svoju liniju u red. Nepotpuno definisan cilj bi bio: „Hoću da imam lepu figuru“ (ok, i nije baš neki primer, ali će poslužiti
Jasan cilj bi bio: „Želim da izgubim 6kg“ - Za razliku od prethodnog, ovaj cilj je precizno odredjen i apsolutno je jasan (ne može se tumačiti drugačije nego onako kako je postavljen).
Pored jasne definicije, svaki cilj mora da ima i planirani rok za ostvarenje. Taj rok bi trebalo da bude što je moguće kraći, kako ne bi ostavljali sebi prostora za odlaganje, ali ne toliko kratak da ga je nemoguće ostvariti u tom periodu. Nisam imao problema s kilogramima pa nzn koliko je potrebno za skidanje celih 6
Treća stavka je plan, tj način na koji ćete ovo ostvariti- U ovom slučaju bi to mogla biti odredjena dijeta u kombinaciji sa vežbanjem.
Dakle, pravilno postavljen cilj bi izgledao ovako: Želim da izgubim 6 kg u narednih mesec dana. To ću postići tako što cu se držati (xyz) dijete i vežbati sat vremena dnevno po (xyz) programu.
Ne bi bilo loše da uvedete i neki oblik nagrade za uspešno ostvaren cilj kao dodatni oblik motivacije. Smislite nešto što bi vam predstavljalo zadovoljstvo, i odredite to sebi kao nagradu po završetku cilja. Redovno ažurirajte svoju "to do" listu,
i najbitnije od svega – Verujte u sebe, ne odlažite rad i ne bojte se neuspeha.
Zgrabite uspeh:
Verovali ili ne, u vama se krije moć da ostvarite sve što ste naumili. Vaš pristup je taj koji oblikuje budućnost. Možete se pomiriti sa situacijom u kojoj ste, reći sebi: „ja to nisam u stanju da uradim jer...“, nabrajajući razne izgovore da bi vam bilo lakše, a možete uzeti stvar u svoje ruke, početi raditi na sebi i napredovati ka svojoj zamisli.
Put ka uspehu nije lak, što je uspeh veći to je i put teži, ali nijedna prepreka nije toliko velika da je ne možete preći. Ako ne možete da je preskočite, zaobidjite je, prokopajte je, popnite se na nju, nadjite alternativni put. Ne kaže se bez razloga : Ko hoće nadje način, ko neće nadje izgovor.
I zaista je tako. Ne tražite izgovor pred drugima ni pred samim sobom, ne vadite se na okolnosti.
Bernard Show je rekao:
Ljudi za ono što postanu okrivljuju okolnosti. Ja ne verujem u okolnosti. Ljudi koji uspevaju u ovom svetu jesu oni koji podju u potragu za okolnostima kakve žele, a ako ih ne uspeju naći, sami ih stvore.
I za kraj - nadam se da je neko zaista i stigao do ovde - , par omiljenih citata (jeste da imam osećaj da sam ostao nedorečen, ali i ovako se brinem da niko neće imati volje da čita ovoliki post):
Dr Joyce Brothers:
Uspeh je stanje Uma. Ako želite uspeh, počnite da mislite da ste uspešni.
Ralph Waldo Emerson:
Vera u sebe je prva tajna uspeha.
Marva Collins:
Uspeh ne dolazi ka vama, vi idete ka njemu.
Abraham Lincoln:
Uvek imajte na umu da je vaša čvrsta odluka da uspete važnija od svake druge.
Vincent T. Lombardi:
Razlika između uspešne osobe i drugih ljudi nije nedostatak snage ni znanja, već pre nedostatak volje.
Monty Hall:
U stvari, uspeo sam preko noći. Ali mi je za to bilo potrebno 20 godina.
Jonathan Winters:
Nisam mogao da čekam na uspeh pa sam krenuo napred bez njega.